GIN

 

Gin (džin) je destilat od žitarica ili aromatiziranih melasa. Aromatizacija se postiže putem maceracije začina i trava ili umjetnim aromama. Glavna aroma gina je borovica (juniper na engleskom, jenever na nizozemskom, ginepro na talijanskom), po kojoj gin i dobiva ime.

 

KRATKA  POVIJEST GIN-a

 

Gin jedno je od alkoholnih pića s najuzbudljivijom povijesti.

 

Kao mnoga alkoholna pića, i gin (džin) vuče svoje korijene iz biljne medicine. Aromatiziran bobicama borovice bio je popularan u srednjovjekovnoj Nizozemskoj i Flandriji. Imao je reputaciju da pomaže kod reume i artritisa kao i kod bubrežnih problema, vjerojatno zato što je diuretik.

 

Još od davnina, vjerovalo se da bobice kleke posjeduju ljekovita svojstva. Tako je u XI. stoljeću nastao medicinski napitak aromatiziran bobicama kleke, koji su pripremali kaluđeri iz Salerna u Italiji. Kasnije se bobice kleke smatraju gotovo magičnim lijekom, pa se vjerovalo da štite od kuge, koja je harala Europom u srednjem vijeku.

Gin dolazi iz Nizozemske, i prvi put se pojavljuje u XVI. stoljeću. Svoju popularnost ovo alkoholno piće, napravljeno od žitarica i aromatizirano bobicama kleke, duguje niskoj poreznoj stopi, za razliku od destilata vina. Englezi se po prvi put susreću s ginom 1585. godine, u oslobodilačkom ratu Ujedinjenih provincija Nizozemske od španjolske vlasti, u obliku “pića hrabrosti” koje su nizozemski vojnici pili neposredno prije borbe. Vraćajući se kući u Englesku sa sobom su ponijeli i ovo piće. Ipak, u to vrijeme, gin je bio tabu u Engleskoj u kojoj nije postojala kultura konzumiranja ovog pića.

Sve se promijenilo 1689. godine dolaskom William-a III. na britanski tron koji je pokrenuo lanac promjena koje su transformirale većinu aspekata engleske kulture. London je postao centar velike destilerijske industrije, koja je proizvodila englesko nacionalno piće – gin. Među prvim potezima bilo je uvođenje poreza na uvozna pića i ohrabrivanje domaće proizvodnje, što je dovelo do toga da je gin bio jeftiniji čak i od piva. Cjelokupna situacija uvjetovala je nagli porast konzumiranja gina, ali ne samo kao novog trenda, već i kao znak patriotizma i želje za otkrivanjem nečeg novog. Gotovo preko noći gin je postao najomiljeniji proizvod u Engleskoj.

Vrhunac popularnosti dostiže u 18. st. u Velikoj Britaniji, kada je, zbog toga što je bio manje oporezivan, postao alkohol siromašnih, što je slavni karikutarist Hogarth prikazao na svojoj ilustraciji Gin Lane, gdje su svi odreda pijani! Dobio je i pogrdni nadimak Mother’s ruin, u prijevodu upropastitelj majki, jer se smatralo da zbog gina majke zanemaruju ili napuštaju djecu ili su čak sposobne počiniti čedomorstvo. Gin je bio teška droga toga doba.

Gin LaneU ludim dvadesetima, šmekeri su ga, kao i sada hipsteri, pili zbog njegove sofisticiranosti, s tonikom, kriškom limuna i ledom. Ostalo je tako do 50-tih, kad se počinje koristiti kao baza za mnoge koktele. Najpoznatiji među njima je Martini dry. Nakon tog razdoblja gin postupno degradira te kao piće lagano zastarijeva. Ta degradacija traje do 80-tih godina, kad se pojavljuje brend Bombay Sapphire, koji pronalazi svoj put na tržište i ponovno probuđuje znatiželju barmena i miksologa. Gin nanovo postaje velika inspiracija i pokreće potragu za inovacijom u mnogim destilerijama. Danas mnogo destilerija na genijalan način obnavlja recepturu svojih ginova, posvećujući se aromatizaciji s različitim sirovinama.

U razvoju gina, od različitih vrsta izdvojio se London Dry Gin kao najpopularniji. Kao dodatak kleka, London Dry Gin destilira se uz korištenje citrusnog voća, kao što je limun i narančina kora, kao i uz delikatnu kombinaciju drugih biljaka, kao sto su anis, sjeme i korijen Angelico, korijen perunike, sladić, cimet, kora limeta i grejpa, šafran, tamjan, korijander, oraščić itd..

Za mnoge barmene gin je bio i ostao alkoholno piće br.1. Najčuvenije dugo piće, gin i tonik, nastalo je u Indiji. Osim sjajnog okusa, ovo piće imalo je i praktičnu primjenu. Naime, malo kinina otopljenog u vodi i pomiješanog sa ginom pomagalo je u borbi s malarijom.

Old English Gin

NAČINI PROIZVODNJE GIN-a

Srce proizvodnje gina predstavlja plod plavo-zelene boje poznat kao juniperus (smreka). Aromatsku lepezu zatim čine ostali začini, među kojima najčešče nalazimo korijander, papar, koru limuna, koru od naranče… Ti začini nisu obavezni kod aromatiziranja gina, koja je, kao i doziranje bilja i začina isključivo izbor destilera. Obično je broj tih biljaka i začina između šest i deset. Naravno, u različitim omjerima. Kod aromatiziranja nisu dovoljni samo začini i njihov omjer, nego veliku ulogu ima znanje proizvođača kod procesa maceracije i destilacije kako bi stvorili svoj stil, svoj recept. Velika većina ginova na tržištu kao bazu koristi neutralni alkohol koji se dobiva destilacijom žitarica.

Distilled gin je metoda kojom se proizvode visokokvalitetni ginovi. Destilacija se vrši u serijama u tradicionalnim kotlovima. Ovim procesom destilacije zagrijava se alkohol koji se nalazi u bazi kotla. Na taj način on počinje hlapiti te pare prolaskom kroz gornji dio kotla, gdje se nalaze začini, za sebe vežu arome koje začini ispuštaju zbog zagrijavanja i tako stvaraju okus tog tipa gina.

Aromatiziranje gina infuzijom – takvi ginovi dobivaju se na način da se određena skupina začina koji će stvoriti aromatsku lepezu stave u platnenu vreću pa se ta vreća umače u neutralni alkohol, koji se zagrijava i njegovim isparavanjem za sebe veže arome začina.

Aromatizacija pomoću maceracije – ovaj način aromatiziranja zahtijeva da se sve začinske komponente direktno dodaju u alkohol od barem 45 % alkoholne gradacije te se ostavljaju na odležavanje od 24 do 48 sati. Nakon tog perioda takav dobiveni alkohol destilira se kako bi se dobio gin. Neke destilerije prije same destilacije obavljaju filtraciju dobivene mješavine.

Compound gin – to je tehnika koja miješa neutralni alkohol s jednim koncentratom mješavine alkohola i začina ili umjetnih aroma. To je metoda koja se koristila 80-tih godina za stvaranje jednostavnijih ginova za široku potrošnju. Takvi ginovi ne prolaze zadnju destilaciju.

Nakon što se dovrši faza destilacije, alkohol se pušta na odležavanje određeno vrijeme. To može biti od nekoliko sati pa sve do nekoliko mjeseci. Nakon odležavanja destilat se dovodi do željene gradacije dodavanjem izvorske ili destilirane vode. Tako dobiveni proizvod može se još jedanput filtrirati kako bi se odstranile eventualne nečistoće. Neke destilerije za taj proces filtracije koriste aktivni ugljen.

GLAVNI STILOVI GIN-a

geranium ginLondon gin (London dry gin) najpoznatija je kategorija koja se također naziva English style. Naziv London ne označava porijeklo, nego stil koji se može proizvoditi u cijelom svijetu. Kod London dry gina mogu se koristiti umjetne arome i bojila osim šećera u točno propisanim količinama, koje ne smiju prelaziti 0,1 grama po litri završnog proizvoda.

Plymouth gin je gin koji proizvodi jedna jedina destilerija – Plymouth ili Black Friars Distillery – koja zadržava prava da jedina koristi ovu denominaciju. To je stil kao London dry, s minimalnim dodatkom šećera.

Old Tom gin preteča je London dry gina. Bio je vrlo popularan u 18. stoljeću, mekši i slađi gin. Takav je bio iz razloga da se ublaži niža kvaliteta baznog alkohola.

 

Yellow gin pušten je na odležavanje u drvenim bačvama nekoliko mjeseci kako bi zaprimio zlatno žućkastu boju i na taj način postao poseban.

roby marton gin

Sloe gin je liker na bazi gina u kojem se u infuziji dodaju šljive. Kod nekih receptura potreban je i određen period odležavanja u drvenim bačvama.

Za Genievre ili Jenever smatra se da ima veću strukturu, a danas se takva tipologija proizvodi u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj. Postoje dvije vrste takvog gina: jonge – mladi gin, i oude – stari gin koji se pušta na odležavanje u drvu u razdoblju od jedne do tri godine.

Ne samo gin & tonic…

 

Najpoznatiji način konzumiranja gina je u mješavini s tonikom kako bi dobili gin & tonic, jedno od najpopularnijih koktela na svijetu. Slavni Pimms No 1 Cup bogato je ukrašeno piće na bazi gina i limunade, popularno u Engleskoj u ljetnim mjesecima. Polo turniri ne bi bili isti bez njega!

Cijelu priču o Gin & Tonicu i recept za izradu možete pročitati ovdje.

gin tonicPink Gin sa samo kapljicom ili dvije Angostura Bittersa, bio je popularan u odajama mornaričkih časnika. Ni sa čime da ga razrijedi, bio je iznimno jak!

Sloe Gin radi se od gina i probodenih plodova trnine koji se u njemu maceriraju, s dodatkom šećera, od rujna, kad trnina daje plodove, pa sve do prosinca kada dobije zagasito ružičastu boju. Tada se procijedi i puni u boce. Oduvijek je popularno božićno piće u ruralnim dijelovima Velike Britanije.

I danas kroz miksologiju dolaze do izražaja mnoge stare recepture koje u osnovi ili kao sastavni dio imaju gin te se njegova primjena širi zahvaljujući radu mlađih barmena i njihovoj strasti prema tom destilatu.

 

 

NAJBOLJI GIN

Old English Gin proglašen je za najbolji Gin na svijetu u svim kategorijama.

Geranium London dry Gin je najnagrađivaniji Gin na svijetu i proglašen je za najbolji gin za miksologiju i koktele.


NAŠI BRANDOVI GIN-a