Chartreuse radionica

U Ponedjeljak 18.01.2015. održana je Chartreuse radionica u zagrebačkom clubu History u Tkalčićevoj ulici, na kojoj su predstavljeni Chartreuse likeri i kokteli sa Chartreuse likerima polaznicima škole barmena MixyFlairStyle iz Zagreba.

 

Povijest Chartreuse likera

Chartreuse je najstariji biljni liker na svijetu, proizvodi se na isti način od 1605 g.

Tokom 14. I 15. stolječa razni fratri i alkemičari radili su na potrazi za životnim eliksirom.

Rezultat tog rada smatra se drevni rukopis „Eliksir“ koji je uskoro prozvan „Eliksir dugog života“.

Kako bi zaštitio rukopis od raznih mešetara, apotekara i destilera koji su iskorištavali višestoljetno znanje koje je u njemu bilo zapisano, Francoise Hannibal d’Estrees general topništva kralja Henrika IV

predaje na čuvanje rukopis redovnicima u Kartuzijanskom samostanu u Vauvert, malom predgrađu Pariza.

Početkom 17 st. zbog složenosti rukopisa, samo manji broj redovnika bilo je u stanju s njim rukovati i prenijeti stoljetna znanja.

Početkom 18 st. rukopis se šalje u matičnu kuću Kartuzijanskog reda, samostan La Grande Chartreuse u planinama kod Grenobla. U samostanu kartuzijanci poduzimaju iscrpnu studiju rukopisa i pod vodstvom samostanskog ljekara/apotekara fra. Jeronima Maubec, napokon uspijevaju rasplesti misteriji rukopisa i 1737.g. postavili su formulu za pripremu napitka koji nosi naziv po istoimenom samostanu La Grande Chartreuse u kojem se proizvodi.

Danas, Eliksir dugog života i dalje prave redovnici u samostanu Chartreuse, strogo koristeći drevni recept. Recept obuhvaća 132 poznate ljekovite trave, korijene i cvjetove koji maceriraju u 69%-tnom alkoholu. Takav eliksir danas nosi naziv Biljni eliksir ili Eliksir vegetal de la Grande Chartreuse.

Biljni eliksir de la Grande Chartreuse imao je funkciju lijeka, no kako je iznimno ukusan počeo se koristiti i kao piće. Prepoznajući to 1764g. Kartuzijanski redovnici prilagođavaju recept životnog eliksira kako bi proizveli blaži napitak kojeg mi danas poznajemo kao „Zeleni Chartreuse“ sa alkoholnom gradacijom od 55%vol. Na taj način slava Chartreusa proširila se cijelim svijetom.

Početkom Francuske revolucije 1789g., pripadnicima svih vjerskih redova naređeno je da moraju napustiti državu. Iako su se mještani okolnih gradova i sela poprilično protivili njihovom protjerivanju iz države , te njihovim čestim sukobima sa vojskom koja je provodila protjerivanja, redovnici iz samostana Chartreuse napuštaju Francusku 1793 g.

Prije samog odlaska, redovnici su napravili kopiju rukopisa koju je ostao čuvati jedan od njih u samom samostanu, skrivajući se od vojske. Drugi je redovnik bio zadužen za čuvanje originalnog rukopisa, no ubrzo nakon izlaska iz samostana  La Grande Chartreuse bio je uhićen i poslan u zatvor u Bordeaux.

Nakon uhićenja, vojska nad njime nije izvršila kontrolu, pa je redovnik potajno proslijedio na čuvanje rukopis svom prijatelju Dom Basile Nantas.

Dom Basile, uvjeren kako se redovnici nikada neće vratiti u Francusku, te kako nije bio u mogućnosti sam proizvoditi eliksir, odlučuje prodati rukopis g. Liotard, farmaceutu iz Grenobla.

Gospodin Liotard nikada nije krenuo sa proizvodnjom eliksira.

Kada je kralj Napoleon 1810g. naredio da se svi „tajni“ recepti za lijekove i ostale pripravke pošalju u Ministarstvo unutarnjih poslova, g.Liotard je bez pogovora slijedio zakon i poslao je rukopis, no na sreću isti je vraćen sa obilježbom „odbijen“. Odbijen je pod izgovorom da to nije tajna već dobro poznati recept.

Kada je g. Liotard umro, njegovi nasljednici vratili su rukopis redovnicima samostana Chartreuse koji su se vratili u svoj samostan 1816g.

Redovnici samostana Chartreuse 1838 g. razvijaju slađi oblik Chartreusa pod nazivom Žuti Chartreuse s dodatkom meda i alkoholne gradacije od 40%vol.

Fourvoirie destilerija, uništena proklizavanjem terena 1935.g. Chartreuse podrum i destilerija sele se u Voiron, mijesto nekoliko kilometara udaljeno od samostana.

Francuska vlada 1903 g. nacionalizirala je destileriju Chartreuse, te su redovnici opet bili protjerani iz države. Isti redovnici odlaze u Španjolsku gdje su izgradili novu destileriju u Tarragoni, no kako nisu htjeli napustiti Francusku, potajno od 1921g. do 1929g. dodatno pokreću jednu destileriju u Marseillu.

Tada liker Chartreuse proizveden u Tarragoni nosi ime „Une Tarragone“ , a liker Chartreuse proizveden u Marseillu nosi ime „Tarragone“.

Brzo nakon nacionalizacije samostana Chartreuse, Francuska vlada prodaje zaštitni znak „Chartreuse“ skupini destilera koji će se nazvati „ Compagnie de la Grande Fermiere Chartreuse“.

Takva udruga postojala je do 1929g. kada je otišla u stečaj. Dionice propale udruge otkupljene su od strane prijatelja redovnika samostana Chartreuse te su istima ponuđene po simboličnoj cijeni kako bi se redovnici vratili i ponovno postali vlasnici samostana, destilerije i žiga Chartreuse.

Proklizavanjem terena 1935g. destilerija i dio samostana u potpunosti su uništeni. Radi daljnje sigurnosti, redovnici odlučuju da će samostan ostati na masivu Chartreuse u mjestu Fourvoire, a destileriju sele u mjestu Voiron na podnožju planine gdje se i danas nalazi.

Izbor, drobljenje i miješanje tajnih bilja i biljaka i dan danas obavljaju dva redovnika u tajnosti samostana. Nakon njihovog miješanja, iz samostana sastojci u vrećama odlaze u destileriju u Voiron gdje će se najprije namakati u pomno odabranom alkoholu, a nakon ekstrakcije će se destilirati.

Nakon destilacije likeri Chartreuse odlaze na odležavanje u hrastovim bačvama kapaciteta 50 Hl, u trajanju od tri godine u najdužem podrumu za odležavanje likera na svijetu.

Dio proizvedenog likera odabire se za posebni tretman, odnosno za duži period odležavanja koji traje 10 g., te nakon odobrenja glavnog fratra i njegove izjave da je liker spreman za flaširanje, Chartreuse se puni i prodaje pod nazivom VEP Chartreuse („Viellissement Exceptionnellement Prolonge).

Svaka boca VEP Chartreuse je reprodukcija boce koja se koristila 1840g. , ručno punjena, numerirana, zapečaćena voskom te pakirana u vlastitoj drvenoj kutiji.

Do dana današnjeg receptura za proizvodnju likera Chartreuse ostala je tajna koju ni suvremene metode nisu uspjele otkriti.